Fotografija je način bilježenja stvarnosti na dvodimenzionalnom mediju, a jedan od najčešćih načina na koje možemo pobuditi interes za fotografiju i stvarnost koju predstavlja jest dajući joj dubinu putem perspektive. Upravo je ona saveznik kompozicije budući da nam dojam dubine može približiti stvarnost i dopušta nam da uronimo u fotografiju i ostanemo u njoj zarobljeni.
Perspektivu su u 15. stoljeću slikarstvo uveli firentinski umjetnici poput Masccia i Paola Uccello a kasnije ju je opisao Leonardo da Vinci u svom Traktatu o slikarstvu.
Prisutna je na većini fotografija, ali je fotograf mora dobro poznavati kako bi je maksimalno iskoristio.
U fotografiji postoje dva bitna tipa perspektive:
Linearna perspektiva
Radi se o vrsti perspektive u kojoj se linije spajaju u jednu, dvije ili tri točke. Što je to spajanje naglašenije postiže se veća dubina a fotografija postaje interesantijom, makar pretjerana dubina rezultira fotografijom koja se doima umjetnom.
Najlakši način modificiranja perspektive jest putem odgovarajuće leće. Širokokutni objektiv naše kamere, baš onaj koji ima otvoreniji kut pogleda na ono što želimo fotografirati, napravit će izraženiji efekt perspektive od tele ili zoom objektiva s kojima perspektiva može čak i nestati.
Međutim, nije samo izbor objektiva presudan za igru perspektivom. Kut također pomaže- gornji i donji rakurs mogu potencirati perspektivu na fotografiji, baš kao što je snimanje u razini objekta i kut zenita mogu poništiti.
Za kraj, perspektiva postaje očitijom što je više ravnih linija u kadru, zbog čega je vjerojatnije da će biti naglašena pri fotografiranju manje prirodnih prizora budući su u prirodi potpuno ravne linije rijetkost.
Zračna perspektiva
Ova se perspektiva postiže s promjenom tonaliteta i izoštrenosti objekata što su oni udaljeniji od kamere. Vrlo je česta kod fotografija krajolika na kojima, primjerice, planinski lanci gube na oštrini s udaljenošću od kamere.
Ovu perspektivu mogu potencirati vremenske prilike poput magle koja doprinosi dubini fotografije na kojoj je udaljenost između elemenata malena.
Primjer 1 Linearna perspektiva
Prizor iz Gotičke četvrti u Barceloni, “Passatje de la Pau”. Snimljena je u sumrak kada su ulične svjetiljke već bile upaljene. Kada sam ugledao motocikl, napravio sam nekoliko fotografija od kojih sam izdvojio ovu. Na fotografiji je očita linearna perspektiva na kojoj su horizontalne linije fasada usmjerene prema zamišljenoj točki i kraju ulice.
Primjer 2 Linearna perspektiva
Evo još jednog primjera linearne perspektive. Radi se o fotografiji ceste nacionalnog parka Teide, koja pripada mojoj kolekciji fotografija Kanarskih otoka. Primijetite kako umjetni ljudski konstrukt kao što je cesta, prostor ograničen dvjema paralelnim granicama, stvara efekt dubine na fotografiji zahvaljujući dubini. Sugerira nam da je put do Teidea dugačak.
Primjer 1 Zračna perspektiva
“Or” je fotografija snimljena u mjestu La Santa, Lanzarote, u sumrak, kada se posljednji surferi u zadnjim satima danjeg svjetla bore s valovima. U ovom slučaju, magla koja se izdiže nad vodom pojačava zračnu perspektivu, čestu na fotografijama planina, buduću da doprinosi gubitku oštrine rubova planina, stvarajući dojam dubine.
Primjer 2 Zračna perspektiva
Ova fotografija snimljena s ulaza u bolnicu San Pau u Barceloni je primjer zračne perspektive primijenjene na gradsku sredinu. Blaga magla stvara dojam dubine, u prvom planu par je istaknut u odnosu na okolinu, drugi plan čine zgrade, i taj je malo udaljeniji, dok je u pozadini Sagrada Familia, sivkasta i bez ikakve oštrine, baš poput sjene.